IGRE S PLJESKANJEM ILI TAPŠALICE

Evo nekoliko pjesmica s pljeskanjem.

U SJEVERNOJ AMERICI

A si, a si, a si. A no, a no, a no
a si, a no, a bim, bum, bam
U sjevernoj Americi, rodio se slon
umjesto da piše, on sluša gramofon.
Majka mu je kobila, otac krokodil
braća su mu majmuni što voze romobil.
Sestre su mu dame, što čitaju romane,
romani su skupi, dječaci su glupi.
Američke dame nose šešire,
a njihove mame gule krumpire...

Mi smo je pjevali ovako, ali ima i drugačijih završetaka, ovisi o kraju u kojem se igralo. Plješće se u paru, naizmjenično: lijevom u njegovu lijevu-pljesak- desnom u njegovu desnu-pljesak- obje-pljesak.

Evo i nekoliko zanimljivih videa sa sličnim igrama.

Evo još jedne koju smo posebno obožavali i dan danas je se svi (velika većina) dobro sjećamo.
　
U TOM GRADU

U tom gradu, u Chicagu, u dolini Texasa
živjela su 4 brata po imenu Olimsad x2
Najmlađeg su izabrali da im čuva ovace,
ali jedne tamne noći, ubiše ga plave oči x2
Šerif sumnja u kockara, u kockara Johnnya
koji ljubi Klementinu, ljepoticu Texasa x2
Klementina vadi pištolj da ubije šerifa,
ali šerif brži bio, Klementinu ranio x2
Klementina bolovala pune čet'ri godine,
lječio ju mladi kockar da mu ljubav ne umre x2
O my darling, o my darling, o my darling Clementine
još je uvijek tako zovu, još je pamti cijeli kraj
još je uvijek tako zovu, još je pamti cijeli kraj, kraj, kraj.
　
Ova je malo zahtjevnija za pljeskanje, ali svakako ću staviti video.
　
I ova vjerojatno dobro znana većini.... Prethodne dvije se plješću u paru, dok je za ovu potrebno više djece, te se igra na ispadanje.

DON MAKARON
　
Don makaron son fero
makaron, makaron
teo teo cin, cin, cin
teo teo cin, cin, cin
o one, two, three!

Za ovu igru formiramo krug, tako da desnu ruku pružimo osobi s desne strane sa dlanom okrenutim prema gore, položenim na njegovom dlanu, dok lijevu pružimo osobi s lijeve strane, a on svoju desnu stavlja dlanom prema gore na naš dlan. počinjemo pljeskati u krug, a na cin cin cin onaj koji je naredu pljesne tri puta. Kad dođemo na "three" onaj koji je na redu treba pokušati pljesnuti ruku sljedećem igraču, koji pokušava izmaknuti svoju ruku. Ako ne uspije, ispada, a ako uspije ispada igrač kojem je pljesnuo dlan.

　
OKOŠ BOKOŠ

Bum!
Okoš bokoš
prdne kokoš
pita Paja
kol'ko tebi treba jaja?
(dijete na kojem je stala brojalica odgovara npr "3")
Bum, 1,2,3

Za ovu igru sva djeca stisnu šake i stave ih pred sebe. Jedno dijete broji tako što svojom šakom lupa redom po ispruženim šakama, a počinje od svoje brade (na "Bum"). Kad pita koliko treba jaja, dijete na kojem je stao odgovara, a onda on počinje brojati, ponovno od svoje brade na bum. Kad dođe do tog broja, ono dijete na kojem je stalo makne jednu ruku. Kad makne oba dvije ispada iz igre.

PUŽ

Za ovu igru je potrebna kreda. Na podu se nacrta puž (kao na slici). Kućica se odvaja na polja koja se numeriraju. Mi smo crtali otprilike 20-ak, ali može i manje, ovisi o broju igrača. Cilj igre je skakati na jednoj nozi od prvog do posljednjeg polja i natrag bez da dotaknemo crtu i spustimo nogu. Kad to uspijemo izaberemo jedno polje po želji koje kredom označimo kao naše (kredom smo pisali inicijale). Na tom se polju mi smijemo odmoriti i spustiti nogu, dok ga drugi trebaju preskakati. Pobjednik je ono dijete koje označi više polja.

10-9 ILI ODBOJKA U ZID

　Cilj ove igre bilo je odigrati svih 10 zadataka bez razmaka. U početku smo igrali sa razmacima dok se nismo dobro izvježbali. Evo kako redom idu zadaci.
10x obje ruke-prsti
9x desna ruka-prsti
8x lijeva ruka-prsti
7xobje ruke- skupljene šake
6x desna ruka-šaka
5x lijeva- šaka
4x čekić
3x čekić-samo desna ruka
2x čekić-samo lijeva ruka
1x smeč
Evo i video- nisam dovoljno uvježbana pa sam radila pauze između zadataka... ali bitno da se prisjetite kako smo igrali..

PIKULANJE

Evo nešto o pikulanju. Kao što smo pikule zvali raznim imenima, tako smo i igrali po različitim pravilima. Malo sam se potrudila i posložila to što sam našla.

Pikule ili klikeri su u Istri zvane šćinke ili špekule, a u Dalmaciji franje... Postoji više vrsta pikula kao npr.

koraljke, troperke, šestoperke, obicnjace, naftalinke, porculanke, bajse, japanke, jugoslavenke... Najviše su vrijedile naftalinke i koraljke, a služile su kao aduti u pregovaranju. Često se za jednu naftalinku davalo u zamjenu i po 10-15 običnih staklenih pikula. Za dobar izbačaj ili gađanje, franja se držala između srednjeg prsta i palca, te bi se naglim trzajem palca izbacivala u željenom smjeru. Svrha je bila pogoditi protivničku pikulu, te bi je u slučaju pogotka i osvojio. Igralo se za istinu ili samoza igru, pa se, ako se igralo za istinu, pikula stvarno uzimala, a ako se igralo radi igre, šale, onda se pikula ipak vraćala vlasniku.
Igra se sastojala od igrališta sa jamicom ili jumpom (juma, trat), tj. rupom u zemlji koja je bila centar igre, i od crte sa koje se kretalo. Na pocetku su igraci stali na crtu i jedan po jedan bacili svoju pikulu pokušavajuci pogoditi rupu.. Zatim su igraci opet istim redosljedom pokušavali doći što bliže rupi odnosno ubaciti svoju pikulu u nju. E sad...ima varijanta da onaj koji prvi uspije, zove drugog igraca da ga gađa u rupu i da izbije njegovu. Zove ga na 2,3 pokušaja ili već na koliko procijeni da treba uzastopnih pokušaja protivniku da mu se približi i da ga gađa, ali da ga ne uspije pogoditi. Zatim on, ako ga ovaj ne uspije izbiti, ima isto toliko pokušaja da mu vrati. Početak za drugu varijantu je isti. Kreće se sa crte i igrači redom pokušavaju pogoditi rupu. Igrač koji prvi ubaci svoju pikulu u rupu počinje gađati ostale igrače (pikule, naravno :)). Ako pogodi pikulu, uzima je za sebe, a igrač ispada. Ostali igrači također počinju s gađanjem ostalih kad ubace svoju pikulu u rupu. Kod nas se igrala pak treća varijanta, i to bez rupe. Pravila su bila kao u boćanju, a gađala se uvijek veća pikula, ili naftalinka i sl.

　

Ima raznih termina koji su se koristili u igri, a i oni variraju ovisno gdje se igralo. Evo nekih:

- arte – promjena lokacije u odnosu na onu pikulu koju se gađa, a da udaljenost ostane ista

- nada promjenada – promjena pikule,a obično bi se mijenjala veća s manjom da ju je teže pogoditi
- špansko selo – staviš petu blizu svoje pikule, podigneš ostatak stopala u zrak iznad pikule (kao da joj praviš sjenu) i onda počneš okretati stopalo lijevo – desno izvikujući riječi špansko selo u nadi da će to tvom protivniku zasmetati u pokušaju pogotka
- juma dva –ako ubaciš pikulu u rupu iz prvog poteza, kod sljedećeg gađanja imaš pravo na dva poteza pikulom
- bez bege – ako bi pogodio jumu dva, onda bi odmah vikao bez bege, bez bege i na taj način otežavao suigračima nastavak gađanja
- izbijanje na n – staviš svoju pikulu u rupu i onda zoveš drugog suigrača na izbijanje od nekoliko poteza (n)
- igra za istač ili za šalu – ako se igra za istač, kada bi pogodio protivnika, uzeo bi mu i pikulu, a u igri za šalu bi mu je vratio
-keglić- zamah rukom kod izbijanja- najčešće se nije dozvoljavao

-artuture - kastoš - čvenk- ako se ovako najavljivalo gađanje tada je vrijedio i slučajan pogodak, kotrljanjem od odbijanca. Ako se ne najavljuje na ovaj način, tada slučajan pogodak nije važio

-turjen - je kad počistiš teren kako ti ništa nebi smetalo na putu da odigraš savršen potez
-škrg - trokut u kojem su 3 pikule ako igraju trojica ili 2 ako su dvojica
-kuba - crta s koje pocinje igra na škrg
-kakje - kad nema nijednog od prethodno navedenih pravila

Sjećate se ovih lutkica? A bilo ih je i u kućnoj izradi... modela nikad dosta. Mogu se skinuti sa ove stranice :)) Ugodna zabava...

https://picasaweb.google.com/logarcos/Recortables?noredirect=1

IGRE NAŠEG DJETINJSTVA

Već mi je duže vrijeme želja objediniti stare igre našeg djetinjstva kako ne bi ostale zaboravljene. Sjećanja blijede, ali ipak negdje ostaju skrivena sjećanja na te igre koje su nas toliko veselile kao klince... Današnja djeca sve manje vremena provode vani sa društvom, a sve više sjede pred kompjuterom. Da bi se zabavili potrebna im je gomila rekvizita, gotovih igračaka i koječega, a sjetite se što je nama bilo potrebno za zabavu... gotovo ništa. Možda kreda, kamenčić ili lopta i igrama nije bilo kraja...To ih čini vrijednima da ih pustimo u nasljeđe svojoj djeci. Sigurno se sjećate bar nekih od ovih igara... U raznim krajevima su bile poznate pod drugačijim nazivima, a i pravila su se mjenjala... Slobodno komentirajte, pišite kojih se igri vi sjećate...
　
JAJA ILI BOJE
Jedan je igrač prodavač, jedan je Đavo s neba a ostala djeca su jaja. Djeca jaja stoje jedan pored drugog, a prodavač im šapće na uho koje su boje tako da to nitko ne čuje. Dolazi Đavo i kuca.
Đ: Kuc kuc
P: Tko je?
Đ: Đavo s neba.
P:Što ti treba?
Đ:Jedno jaje.
P:Koje boje?
Đavo na to kaže jednu boju,prodavač mu kaže jel ima ili nema takvog jaja, a jaje te boje bježi. Spašava se tako što se vrati na svoje mjesto. Ako ga đavo uhvati, dijete-jaje postaje đavo, a đavo jaje. Prodavač mu daje novu boju. U posljednje vrijeme je tendencija sve uljepšati (?) pa se tako umjesto đavla pojavljuje anđeo s neba.
　
PAPAGALO, PAPAGALO (ili CARE, CARE GOSPODARE)

Jedno dijete je Papagalo i stoji nasuprot drugoj djeci, okrenut leđima. Djeca ga redom pitaju "Papagalo, papagalo, koliko je sati?", a on im odgovara npr. "3 slonovska naprijed", ili "1 mravlji natrag". Djeca tako rade velike ili male korake naprijed ili natrag, kako im papagalo kaže. Papagalo također može reći da mu je sat pao u bunar, što znači da se to dijete mora vratiti na početak. Cilj igre je prvi doći do papagala, te zamjeniti s njim mjesto.
　
DOŠLA MAJKA S KOLODVORA
　
Jedno dijete je majka, dok ostala djeca stoje nasuprot njoj držeći se za ruke. Majka i djeca naizmjenično pjevaju i kreću se jedni prema drugima:
M: Došla majka s kolodvora, dija, dija, de (dok pjeva "došla majka s..." kreće se prema djeci,a na "dija dija de" vraća se natrag)
D: Što će majka s kolodvora,dija, dija, de (kreću se prema majci i natrag)
M: Traži jednu kćerku, dija, dija, de
D: Kako će se zvati, dija, dija, de
M: Zvati će se -------- , dija, dija, de (izgovara ime nekog djeteta)
D: Što će ona biti, dija, dija, de
M: Neka bude --------- , dija, dija, de (izgovara neko zanimanje)
Djeca se na to međusobno dogovaraju hoće li je dati ili ne pa odgovaraju:
D: Nećemo je dati, dija, dija, de -ili- Dat' ćemo vam -------, dija, dija, de.
　Dijete koje ostaje posljednje postaje majka.

ŽANDARI I LOPOVI
　
Cilj ove igre je bio u tome da žandari pridobiju što više lopova za sebe. Djeca bi se podijelila u dvije ekipe, jedni bi bili žandari, a drugi lopovi. Kad bi se podijelili lopovi bi se morali skriti, a žandari bi ih pokušali pronaći. Kad bi žandar pronašao i dotaknuo lopova morao je reći; jen, dva, tri - žandar si ti! Time bi lopov postajao žandar, te se odmah uključivao u potragu za ostalim lopovima. Također su i lopovi mogli neprimjetno prići žandarima te ih dotaknuti i reći; jen, dva, tri -lopov si ti, te bi onda ovaj žandar prelazio u klan lopova. Pobjeđivala je ona skupina koja bi u svoju ekipu prikupila više protivničkih članova. 　

KLJUKA
Kljuka je igra koju su uglavnom igrali dječaci, ali nismo ni mi bile "za bacit' ća"(kako se kod nas kaže). Stali bi jedan nasuprot drugomu, uhvatili protivnika svojim savijenim prstom u obliku kljuke za njegov prst ( kažiprst ili srednjak) i povlačili što jače jedan drugoga. Tko bi prvi odustao ispruživši prst, taj je izgubio.

ŠKOLICA ILI PIŠUKO
Ova se igra kod nas zvala "Pišuko", tako je pamte i naši roditelji, a danas je zovu školica. Iscrtavali su se kvadrati, 7 sve zajedno. Mi smo na početku dogovarali dali ćemo skakti na jednoj nozi, sunožno ili naizmjenično i jedno i drugo. Svako je dijete trebalo imati svoj kamenčić. Uvijek smo birali one plosnatije kako bi ga lakše ubacili u određeno polje. Najprije se kamenčić bacao u polje br. 1 i tada bi igrač morao skakati kroz 7 polja i natrag, ali nije smio dotaknuti crtu niti slučajno stati na kamen. Također, ako se skače na jednoj nozi, nije smio izgubiti ravnotežu i spustiti nogu. Na povratku je morao pokupiti kamenčić iz polja u kojem je bio. Igrao je sve dok nebi pogriješio. Kad pogriješi, igru nastavlje drugi igrač, a on ponovo čeka svoj red i nastavlja s bacanjem kamena u polje na kojem je stao.

 Kasnije su se dodavala razna pravila za otežavanje ili olakšavanje igre. Tako smo znali igrati da igrač koji uspješno prođe svih 7 polja, okrenut leđima prema polju baca kamenčić. Ono polje u koje bi upao kamenčić bilo je njegovo i on bi ga označio, a drugi su ga trebali preskakati. Kako bi se olakšalo ubacivanje kamenčića crtali smo stopala s lijeve i desne strane polja 1, a iznad polja 6 i 7 crtali smo obak u koji se uskakalo kako bi si olakšali okret, a i mogli smo se u njemu pomicati i odmoriti.


Našla sam i jednu igru za koju ja nisam nikad čula. Slična je školici i ima zanimljiva pravila. Zove se Cingarela.
　
CINGARELA
　
Ova se igra najčešće igrala na čistoj goloj zemlji bez trave. Na zemlji bi djeca nacrtala pravokutnik, kojega bi onda podijelila na osam, otprilike jednakih kvadrata, i to po četiri u dva reda. Ovu je igru moglo igrati dvoje troje ili više protivnika, a mogla se igrati i u parovima. Najvažnija je u svemu tome bila glatka okrugla ploča promjera od pet do deset centimetara, te dobra i tvrda obuća. Razlika između cingarele i škole je u tome da se u cingareli pločica gura, iz jednoga u drugo polje jednom nogom, dok druga mora biti podignuta te ne smije dodirivati tlo, dok se u školi ona uzima iz polja i dalje prenosi rukom, također kaskajući na jednoj nozi. Kad bi se odredio redoslijed igranja, igračica bi ubacila ploču u prvo polje i odatle krenula smjerom kazaljke na satu. Morala je stati na jednu nogu i tom bi nogom gurala ploču iz jednoga u drugo polje, dok ne prođe svih osam polja. Ako bi, gurajući ploču, ona stala na crtu između dva polja ili izišla izvan okvira cingarele, igru je preuzimala druga igračica. Također se tijekom igre nije smjelo osloniti na drugu nogu, niti stati na crtu. Ako bi igračica načinila neku od ovih grešaka ona je propala i igru je morala prepustiti drugoj igračici. Ako je jedna igračica uspješno prošla prvi krug onda bi ploču ubacivala u drugo polje, pa treće, četvrto i tako redom dok ne bi odigrala cijelu cingarelu. Kad je bez greške odigrala sva polja, igračica bi stala uz crtu, leđima okrenuta cingareli, te preko glave nastojala ubaciti ploču u jedno polje. U koje bi polje ploča pala tu bi ona ucrtavala svoj znak, a ostali igrači su morali preskakati zajedno s pločom tuđe osvojeno polje. U svojemu bi polju igračica mogla stajati s obje noge i odmarati bez posljedica. Pobjednik je cingarele bio onaj tko bi na taj način osvojio najviše polja.